Među lepšim stvarima koje su se u poslednje vreme dogodile ljubiteljima sporta u Novom Sadu svakako je i – košarka. Muška ekipa Vojvodine uspela je da se, dva kola pre kraja prvenstva, posle punih dvadeset godina vrati u najviši rang domaćeg takmičenja! Crveno-beli su na zaista impresivan način dokazali da im je mesto među najboljim klubovima Srbije, jer su tokom čitavog prvenstva bili u vrhu tabele Druge savezne lige.

Moglo bi se reći da je utakmica sa zrenjaninskim Proleterom u maloj sali Spensa bila kruna jedne uspešne sezone u kojoj je novosadska mladost na briljantan način položila diplomski ispit, i potvrdila svoje sposobnosti i talenat. Ni izutetan značaj ovog meča za konačan raspored čelnih pozicija, ni veće takmičarsko iskustvo suparnika nisu sprečili domaćine da se pokažu u najboljem svetlu i zabeleže trijumf koji će ući u klupske anale.

Iako rezultat 102:77 sam za sebe dovoljno govori o odnosu snaga na terenu, veoma je bitan i način na koji su pobednici do njega došli. Bila je to demonstracija košarke kakva se ne viđa često na našim terenima u kojoj su gledaoci istinski uživali. Fizički besprekorno pripremljena četa mladog trenera Filipa Soceka silovitim tempom je sugurno krčila put do trijumfa koji ni jednog trenutka nije dolazio u pitanje.

Posebno impresivna bila je druga četvrtina, kada je Vojvodina postigla 41 poen, najviše zahvaljujući, i ovog puta, sjajnoj realizaciji šuta za tri poena, što ju je krasilo čitavo prvenstvo. U toj deonici bilo je čak osam trojki (a na celoj utakmici 19 iz 43 pokušaja), čime je praktično sve bilo rešeno. Revanš za poraz u Zrenjaninu – 90:91, bio je više nego ubedljiv.

Iako bodovi osvojeni u duelu sa Zrenjanincima imaju izuzetan značaj, jer su doneli sve ono čemu su crveno-beli stremili člitavu sezonu, trener Socek je posebno apostrofirao još dve utakmice: pobede nad Slobodom (86:79) i Mladošću (97:91) u Smederevskoj Palanci.

– Mislim da smo u Užicu postali pravi tim – obrazlaže mladi stručnjak. – Tada se prvi put osetila hemija koja nas je krasila i stvorila samopouzdanje na kome smo gradili sve ono što je usledilo kasnije. Druga pobeda je bila bitna zbog trenutka u kome je došla, i rasporeda koji nas je očekivao. Za naše momke, koji su najmlađi u Ligi, bila je to potvrda da mogu i neprocenjivo je ojačala njihovo samopouzdanje.

Sem kapitena Krste Bjelice i Stefana Stojačića, koji imaju nešto više godina i košarkaškog iskustva, ostali igrači Vojvodine su dečaci od 17-18 leta, a zajedno su poslednje dve sezone. Ono što ih krasi je spremnost i želja da se posvete ozbiljnom i mukotrpnom radu, treninzima koji traju po pet sati (svako)dnevno. Slobodni su samo četvrtkom pre podne, a svih ostalih dana provode po sat i po u teretani i sali, a uveče – košarka.

– Opredeli smo se za moderan pristup igri, sa agresivnom odbranom po celom terenu, brzom tranzicijom i kontrama, uz česte izmene, jer imamo dovoljno kvalitetnih igrača – obrazlaže trener Socek osnove taktike. – Naše geslo je da tokom meča izvedemo sto i više napada, uz česte pokušaje šuteva za tri poena. Zadovoljstvo je raditi sa homogenom družinom dobrih drugova koji se slažu i van terena. Siguran sam da će ova ekipa imati šta da pokaže i u višem rangu takmičenja.

Evo i imena košarkaša koji su zaslužili pohvale i čestitke za sve ono što su postigli u sezoni za pamćenje: Aleksa Zarić, Krsto Bjelica, Branimir Berbakov, Stevan Krtinić, Simeon Jović, Dušan Opačić, Stefan Stojačić, Ilija Stefanović, Nikola Orlić, Marko Milaković, Miloš Grubor, Teodor Atanasov, Marko Branković, Aleksa Stojanović, Ratimir Delić i Marko Kovačević. U stručnom štabu su, pored Filipa Soceka, treneri Slobodan Agoč i Marko Skoko i specijalisti za kondiciju Ilija Maletić i Darko Krsman.

Ova hepiend priča o KK Vojvodina ima zanimljivu ‘’predigru”, jer se u julu prošle godine u košarkaškoj javnosti pronela vest o tome da se novosadski klub gasi, i da odustaje od takmičenja u Drugoj ligi. Pokazalo se da to nije istina, jer se to zaparavo odnosilo na klub istog imena, ali drugačijeg “prezimena” – KK Vojvodina Srbijagas! Pošto je ugovor sa Srbija gasom istekao, a pokušaji nalaženja novog sponzora nisu dali rezultat, klub osnovan 2.000. godine bio je prinuđen da istupi iz takmičenja.

– Košarkaški klub Vojvodina, ili kako ga Novosađani popularno nazivaju “prava Voša”, postoji već 68 godina i nikada nije bio gašen niti će, nadam se, biti – napominje Radomir Jovančević, dugogodišnji funkcioner i sadašnji predsednik Upravnog odbora crveno-belih. – Iako su od nas maltene svi u gradu digli ruke i već dugo smo prepušteni sami sebi, nismo dozvolili da klub koji je bio među inicijatorima osnivanja Sportskog društva Vojvodina tek tako nestane sa scene. Borili smo se sa nestašicama, blokiranim računima i dugovima, ali smo čuvali tradiciju. Deset sezona igrali smo u Drugoj ligi bez ozbiljnijih pretenzija, jer prema pravilima u istom rangu ne mogu biti dva kluba istog imena iz jednog grada, a sada smo prvi put ušli sa ambicijom da se kvalifikujemo u društvo najboljih. Organizaciono smo ojačali, vraćeni su dugovi, uz seniore imamo i pionire, kadete i juniore, i nadam se da su se stekli realni okviri da nastavimo uzlaznom linijom. Verujem da su naš rad i rezultati prepoznati, i da se u gradu stvaraju uslovi za nalaženje ozbiljnog sponzora, što je bitna pretpostavka da Novi Sad ponovo dobije mušku košarku kakvu zaslužuje. Sa zadovoljstvom i ponosom mogu reći da je KK Vojvodina posle 70 godina u viši rang takmičenja uveo naš trener, sa mladim igračima koji su u većini ovde ponikli!